|
| Primitivizam Zapada |
|
 |
|
| Dvostruka sramota za Sadama Huseina podvučena je ponižavanjem svih sunita i šijita ma gdje bili jer je on obješen na Kurbam Barjam. To sigurno nije slučajno već – namjerno. Piše Pavle Kalinić. |
|
'Oslobađanje' Iraka ide polako ali sigurno svome kraju. Sadam Hussein je osuđen na smrt vješanjem što je dvostruka sramota. Naime, Sadam Husein je časnik i musliman.
Vješanje za časnika je sramota kao i vješanje muslimana. I kao časnik i kao musliman nije tražio milost nego strijeljanje. No, "neovisni sud" još neovisnijeg Iraka odlučio je o smrtnoj kazni, a američke oslobodilačke trupe nisu imale izbora – morali su ga izručiti "oslobođenim" Iračanima.
Dvostruka sramota za Sadama Huseina podvučena je ponižavanjem svih sunita i šijita ma gdje bili jer je Sadam Hussein obješen na Kurbam Barjam. To sigurno nije slučajno već – namjerno – kako bi se ponizili svi muslimani uključujući i one što bespogovorno služe Zapadu koji ih sustavno već stoljćima ponižava.
Presuda vješanjem i izvršenje kazne vješanjem Sadama Huseina zasigurno neće voditi smirivanju situacije. Takav potez, prešutno podržan od Washingtona, odlučni je korak u definitivnoj dekonstrukciji Iraka u kojoj će najlošije proči upravo suniti, ostaju bez nafte na sjeveru i jugu, koji su za vrijeme Sadama Huseina bili povlašteni u Iraku. Raspad Iraka destabilizirati će – Trursku, Iran i Siriju. Najveće žrtve – tko zna koji put opet bi mogli biti Kurdi, koji ama baš nikome nisu po volji.
Na šiitskom jugu odlučujuću će ulogu imati Iran koji i sada ima upliva, a samo stanovništvo je naklonjeno Teheranu.
Sadama Huseina je osudio "irački" sud za zločine počinjene nad šiitima na jugu i nad Kurdima na sjeveru. Pokolj koji je on nedvojbeno počinio broji se u desecima, stotinama ili nekoliko tisuća! I to je dovoljan argument za smrtnu presudu za bilo koji sud! NO, ne i oktroirani od "sloboditelja". Taj i takav sud nema legitimitet ni legalitet. Ma koliko mi šutjeli o tome.
Odkako su stigle oslobodilačke trupe "velikih saveznika" križara dvadeset i prvog stoljeća od života je oslobođeno više od pola milijuna sunita, šiita i Kurda. Navodno "građanski rat" što po svojoj definiciji nije, već unutar religijski sukob između dvije strane iste vjere, potaknut je i guran upravo od "osloboditelja".
Bez pomoći "osloboditelja" sukob se nikada ne bi tako rasplamsao niti bi bilo toliko eksploziva u opticaju da se "veliki osloboiditelji" za to nisu pobrinuli.
Sadam Husein je zasigurno zaslužio smrtnu kaznu za ono što je radio tijekom života. Samo ukoliko je to točno, a jest – pitanje je koliku su i koju kaznu zaslužili oni koji su u "oslobodilačkom zanosu" omogučili pogibiju preko pola milijuna ljudi? Ili koju kaznu zaslužuju oni koji su žive zakopali preko pedeset tisuća ljudi?
Naravno, to su pitanja na koje ova i ovakva međunarodna zajednica na čelu sa UN-om nije u stanju odogovoriti niti spriječiti još gora ponavljanja koja u pravilu nadilaze ona koja su se ranije događala! Tko će odgovarati za raspad jedne međunarodno priznate zemlje?
Dok nije bilo "osloboditelja" nije bilo ni Al Qaede u Iraku! Ali zato sada, nakon poniženja vješanjem i to za Kurbam Barjam do maksimuma će se aktivirati i Baat stranka koja ima nekoliko milijuna članova. Mira zasigurno neće biti ni u Iraku, ali ni susjedstvo neće mirovati.
Ponižavanje ma koga i ma gdje prije ili kasnije vrati se onima koji su prvi s tim počeli.
Međunarodna zajednica na pitanju Iraka i ne samo Iraka nije položila! UN je ovakav kakav jest izgubio bilo kakav smisao postojanja.
Irak je krunski dokaz da nikakvo pravo ne vlada u međunarodnim odnosima nego gola sila!
|
|
| Pavle Kalinić |
| 31.12.2006. |
|
 |
|
|
|
| | |
