ARGUMENTI 'ZA'
1. Suvremene države svoju sigurnost više ne mogu održavati samo na nacionalnoj razini, nego moraju razvijati suradnju s drugima te djelovati na izgradnji zajedničke sigurne i stabilne okoline. Ulazak u NATO daje dobre mogućnosti suradnje s drugim državama kroz različite aktivnosti koje su zajednički dogovorene i organizirane. Članice NATO-a neće međusobno ratovati, nego će moguća sporna pitanja rješavati u okviru instituta demokratske političke prakse.
2. Nakon raspada hladnoratovskog poredka NATO je preuzeo odgovornost za sigurnost u cijeloj Europi, pomogao je u transformaciji obrambenih sustava bivših članica Varšavskog ugovora i pokazao se jedinim učinkovitim vojnim savezom. Promovirao je mir i suradnju, te pomogao tranzicijskim državama da svoje sustave prilagode novim zahtjevima.
3. NATO je organizacija skupine država koje djele zajedničke vrijednosti kao što su ljudska prava, građanske slobode i mir.
4. NATO nije više isključivo vojna organizacija nego i politička organizacija koja ima veliki utjecaj na procese europske sigurnosti. Iz sustava zajedničke obrane transformirao se u sustav kolektivne sigurnosti.
5. Pored garancija koje daje na sigurnosnom području, NATO ima vrlo važnu funkciju u očuvanju europskog i svjetskog gospodarskog sustava putem stabilizacije nemirnih područja i promicanjem vrijednosti demokratskog političkog poretka. NATO se više ne koncentrira samo na sigurnost područja svojih članica, nastoji djelovati u onim djelovima svijeta iz kojih bi postojeće krize mogle negativno utjecati na sigurnost članica, ali i na globalnu sigurnost.
6. NATO ima veliku važnost u povezivanju SAD-a i Europe. Tom je vezom euroatlanski prostor postao posebno važno geostrateško područje u svijetu. Euroatlansko povezivanje nema samo vojnostratešku važnost nego znači i geoekonomsku stabilnost i mogućnost ujednaćena gospodarskog rasta.
7. NATO je nakon Drugog svjetskog rata bio jamac razvoja demokracije i socijalne države u Europi. Bio je instrument zadržavanaj SAD-a u zapadnoeuropskom prostoru, što je omogućilo neometan i stabilan gospodarski razvoj europskih demokratskih država. SAD je putem NATO-a svojim vojnim kapacitetima zapadnoj Europi jamčio potrebnu razinu sigurnosti, pa države s tog prostora nisu trebale izdvajati velika sredstva za financiranje vlastite obrane.
8. NATO je imao ključnu ulogu u demokratskoj preobrazbi Europe nakon Drugog svijetskog rata, ali i nakon raspada hladnoratovskog poretka u Europi. Njegova je uloga u tranziciji obrambenih sustava istočnoeuropskih država bila vrlo važna. Pored toga, NATO je poticao i podržavao procese demokratizacije u tranzicijskim državama.
9. NATO je zaslužan za stabilizaciju jugoistočne Europe i završetak vojnih sukoba. Preuzeo je odgovornost za implementaciju mirovnih sporazuma i upravljanje mirovnim projektima na jugoistoku Europe.
10. NATO je organizacija država koje imaju jednaka prava i obveze unutar saveza. Glavne odluke donosi suglasnošću svih članica. Ulazak u NATO ne znači gubitak suvereniteta, niti podčinjavanje jednoj državi ili većim državama.
11. Širenje NATO-a ne znači novu militarizaciju demokratskih država. NATO promiče model civilno-vojnih odnosa koji smanjuje mogućnost militarizacije društva.
12. NATO u svoje članstvo prima samo one države koje imaju visoku razinu poštovanja ljudskih prava i demokratskih građanskih sloboda.
13. Suvremena borba protiv terorizma može biti uspješna jedino zajedničkim djelovanjem i organiziranom akcijom. NATO daje velike mogućnosti državama za učinkovitu borbu protiv terorizma.
14. Male države ulaskom u NATO znatno povećavaju svoje sposobnosti očuvanja nacionalne sigurnosti.
15. NATO se sve više orijentira prema zadaćama izvan svog teritorija i prema problemima globalne sigurnosti. Savez preuzima obveze izgradnje stabilne globalne okoline i nije više isljučivo koncentriran na teritorij država članica.
16. NATO će se u budućnosti sve više bavit prijetnjama koje nisu isključivo vojnog karaktera. On se transformira u skladu s procjenama novih prijetnji, te izgrađuje one sposobnosti koje mogu najviše pridonjeti savezničkoj sigurnosti.
17. Širenje NATO-a jača europsku sigurnost i stabilnost. Širenje znači podržavanje onih država koje su se odlučile za razvoj demokracije. Postoji jako vjerovanje kako europske demokratske države neće međusobno ratovati, jer će sve imati velike dobrobiti zbog stabilne i sigurne okoline koju svi zajednički izgrađuju.
18. Ne postoji niti jedan drugi europski zajednički sustav koji bi davao takve i tolike garancije sigurnosti kao što je to slučaj s NATO-om.
19. Članstvo u NATO-u komplementarno je s članstvom u Europskoj uniji.
20. Status neutralnosti u suvremenom je svijetu, punom novih opasnosti i prijetnji, pogrešan izbor, jer to znači da bi države trebale samo izgtraditi vlastite sustave sigurnosti. U današnjem svijetu to bi zahtjevalo veća financijska sredstva od onih koje će države uložiti u procesu približavanja NATO-u.
21. Ulazak u NATO znači aktivno uključivanje u promicanje stabilnosti, sigurnosti i mira na europskom prostoru.
22. Ulazak u NATO za države znači jačanje njihova utjecaja u međunarodnoj zajednici, čime se neizravno otvaraju dobri uvijeti za realizaciju vlastitih nacionalnih interesa.
23. Nacionalna sigurnost jedne države ima uvijek visoku cijenu. Ulazak u NATO pred države predstavlja i određene financijske zahtjeve, ali oni su svakako manji od onih koje bi držaav morala investirati u slučaju izgradnje samostalna obrambenog sustava.
24. Članstvo u NATO-u omogućuje državama bolje uvijete za transformaciju oružanih snaga u skaldu sa suvremenim zahtjevima i potrebama. NATO i države članice pomažu onima kojima trebaju savjeti u reformi oružanih snaga.
25. Mobilizacija nacionalnih oružanih snaga država članica NATO-a i njihovo slanje u međinarodne operacije ne mogu se provesti bez odluke institucija državne vlasti u članicama. Članstvo u NATO-u ne podrazumjeva obvezu sudjelovanja u svim aktivnostima saveza.
26. Ulazak u NATO ne znači i dolazak nuklearnog naoružanja na teritorij novih članica, jer to oružje danas nema značajnu ulogu u strategiji saveza. Novi razmještaj nuklearnog oružja samo bi povećao opasnost od njegove zlouporabe, što se nastoji maksimalno izbjeći.
27. Članstvo u NATO-u ne podrazumjeva obvezu razmještanja stranih vojnika na nacionalnom teritoriju, niti izgradnju novih vojnih baza. NATO u središtu svoje strategije nema više konvencionalni sukob s istočnim blokom, pa nije nužno razmještati snage diljem teritorija novih članica.
28. Moguće otvaranje vojnih baza ovisi o geostrateškim prednostima područja određene države. Takve baze uvije imaju zantne gospodarske učinke u lokalnoj zajednici u kojoj su smještene. Pritom treba napomenuti kako NATO ne podržava potpunu izgradnju novih baza, nego nastoji koristiti i prilagoditi one kapacitete koje neka nacionalna država već ima na raspolaganju.
29. NATO u poslijednjih pet godina nije uspostavio trajne vojne baze ni u jednoj novoj članici. Uspostava novih vojnih baza zahtjeva određena financijska ulaganja, što je trošak koji zasigurno ne bi znatno povećao sigurnost država članica, pa se izbjegavaju takve aktivnosti.
30. Članstvo u NATO-u neizravno utječe na gospodarski razvoj država, jer s njim raste ugled države u međunarodnoj zajednici, kao i u međunarodnim financijskim institucijama.
31. Prijemom u NATO državama se daje svojevrsno priznanje da su stabilne i sigurne, što svakako pogoduje povećanju opsega stranih investicija i dotoku financijskih sredstava.
32. Članstvom u NATO-u ostvaruju se pogodni uvjeti za razvoj znanosti i tehnologije.
33. Uključivanje u NATO posebno je pogodno za tranzicijske države, jer pridonosi stabilnosti tranzicijskih uvjeta.
| ARGUMENTI 'PROTIV' |
1. Globalna sigurnost ne može se postići kroz vojne organizacije i oružjem. NATO je još uvijek vojna organizacija sklona upotrebi oružja protiv suvremenih prijetnji i opasnosti koje se takvim načinom ne mogu spriječiti
2. NATO nije jedini instrument regionalnog ili globalnog sudjelovanja u izgradnji sigurna i stabilna okružja. Države mogu sudjelovati u aktivnostima UN-a, Europske unije ili drugim aktivnostima koje okupljaju više država
3. NATO je ostatak hladnog rata i nakon raspada istočnog vojnog saveza potpuno je izgubio smisao
4. Događaji 11. rujna 2001. godine jasno pokazuju kako je NATO potpuno neučinkovit u smislu sprečavanja suvremenih prijetnji. Suvremene terorističke prijetnje nije moguće savladati velikim vojnim snagama organiziranim u vojno-političke saveze
5. NATO se postupno pretvara u političku integraciju u kojoj su unutarnji odnosi moći asimetrični. Velike države imaju presudan utjecaj na donošenje ključnih odluka u NATO-u, a u manjim i malim državama ne preostaje ništa drugo osim slijediti interese velikih
6. Budućnost NATO-a potpuno je neizvjesna jer je tijekom 'iračke krize' došlo do rascjepa između nekih europskih država (Francuska, Njemačka) i SAD-a. Rivalitet će se nastaviti i u budućnosti, što bi moglo dugoročno blokirati učinkovit rad saveza
7. NATO nije nastao radi obrane demokracije nego radi obrane zapadnog kapitalizma. Odmah nakon nastanka u svoje je članstvo primio tri države koje su bile daleko od demokratskog unutarnjeg poredka: Grčku, Tursku i Portugal
8. NATO uopće nije principijelna organizacija, jer nije uvijek reagirao tamo gdje su se događala velika kršenja ljudskih prava ili genocid. Uglavnom su reakcije bile potaknute strateškim interesima
9. NATO nije osposobljen za provođenje mirovnih operacija, pa je realizacija takvih zadaća saveza u budućnosti vrlo upitna
10. NATO nije toliko zaslužan za završetak vojnih operacija i nasilja na prostoru bivše Jugosalvije kao što se govori. Reagirao je prekasno i pridonio razvoju političkih rješenja koja nisu kaznila krivce za rat i agresore, nego su ih izjednačila u odgovornosti sa žrtvama
11. Intervencija i sudjelovanje u rješavanju krize na Balkanu za NATO su značili ostvarivanje geostrateške kontrole tog prostora. U drugom su planu stabilizacija i ravnomjeran razvoj regije
12. Dominacija SAD-a u NATO-u je posve neupitna
13. SAD u sklopu svog globalnog djelovanja ne promatra NATO ravnopravnim partnerom, nego regionalnom organizacijom koja nema sposobnosti i političke volje pratiti aktivnosti SAD-a
14. SAD provodi politiku ograničavanja međunarodnog utjecaja državama partnerima, ali i organizacijama u kojima sam sudjeluje. Smatra se kako takvi odnosi ograničavaju slobodu akcije SAD-a, pa treba izbjegavati svaku vrstu prevelikih obaveza s drugim državama ili organizacijama
15. Vanjskopolitičko povezivanje sa SAD-om preko NATO-a nije dobar izbor za tranzicijske države
16. NATO je organizacija koja tolerira kršenje ljudskih prava u državama članicama, kao i u državama koje su strateški partneri SAD-a
17. Iza organizacije NATO-a stoji najveći i najmoćniji vojno-industrijski kompleks u svijetu. Oko 80 posto svjetske vojne proizvodnje dolazi iz članica NATO-a, pri čemu SAD ima najveći udjel
18. Neke države članice NATO-a posjeduju nuklearno naoružanje i predviđaju njegovu uporabu za preventivne namjene
19. NATO je u biti nedemokratska institucija koja pretpostavlja poslušne članice koje neće svoje unutarnje probleme, ili probleme sa susjedima, donositi na dnevni red saveza
20. Većina europskih tranzicijskih država nije vojno ugrožena, pa ne postoji potreba ulaska u organizaciju koja daje jamstva zajedničkog odgovora u slučaju vojne agresije
21. Članstvo u Europskoj uniji daje bolja institucionalna jamstva za stabilnost i političko rješavanje sporova
22. NATO nije osnovan i osposobljen za borbu protiv nevojnih opasnosti koje dominiraju današnjim svijetom
23. Odgovornost za mir u svijetu države mogu preuzimati i kao članice UN-a, pa nema potrebe za ulaskom u NATO kako bi se te obveze provodile
24. NATO razvija dominantno vojnu strategiju, a zanemaruje druga područja suvremene sigurnosti kao što su gospodarska, socijalna, ekološka itd
25. Članak 5. Atlanskog ugovora kojim je uspostavljena organizacija NATO daje jamstva zajedničke obrane u slučaju napada na teritorij jedne od članica. Ta jamstva nisu ničim podrobnije definirana i ne postoji obveza automatske reakcije
26. NATO danas djeluje kao organizacija koja poduzima akcije bez suglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a, što je neprihvatljivo za mnoge države
27. Suvremeni terorizam ugrožava samo nekoliko država u svijetu i nije usmjeren prema manjim europskim državama. Ulaskom u NATO povećava se rizik da i te države postanu ciljevima terorističkih organizacija
28. NATO nije u središtu antiterorističke borbe jer većinu akcija poduzima SAD samostalno ili uz podršku svojih partnera. Takvim djelovanjem SAD-a, koje će se vjerojatno nastaviti, umanjuje se važnost saveza, ali i utjecaj država koje su u njemu na međunarodne sigurnosne procese
29. Širenje NATO-a izraz je geopolitičkih interesa SAD-a s ciljem strateške kontrole istočne Europe i crnomorskog prostora radi širenja utjecaja prema srednjoj Aziji
30. Širenjem NATO-a otvara se mogućnost novih poslova za vojno-industrijski kompleks SAD-a
31. Članstvo u NATO-u nije nikakav uvijet za ulazak u Europsku uniju. U Europskoj uniji postoje države koje nisu članice NATO-a, niti o tome ozbiljno razmišljaju
32. Postoji određeni sukob u realizaciji interesa europske sigurnosti između NATO-a i Europske unije, koji bi u budućnosti mogao produbitineslaganja između SAD-a i Europe
33. Neutralni status nije financijski toliko zahtjevniji od članstva u NATO-u jer su na europskom prostoru smanjene vojne opasnosti, pa ne postoji potreba za kupnjom skupih vojnih sustava i opreme |
Preuzeto iz:
Vlatko Cvrtila: Hrvatska i NATO
Centar za politološka istraživanja; Zagreb, 2004.
Knjigu možete kupiti preko stranice Centra za politološka istraživanja
|
