RIM - Talijanski liječnik Mario Riccio priznao je u četvrtak da je isključio respirator i tako pomogao umrijeti Perigioriju Welbyju, Talijanu koji je bolovao od mišićne distrofije i tražio pravo na srmt.
"Popustio sam njegovoj želji da umre", izjavio je dr. Mario Riccio na konferenciji za novinare koju je organizirala Radikalna stranka, članica koalicijske vlade ljevice, koja je podupirala Weblyijevu borbu.
Anesteziolog u bonici u Cremoni, Riccio je objasnio da je isključio respirator i dao pacijentu potrebne lijekove kako bi ga poštedio boli.
Welby je umro "pola sata poslije ponoći", kazao je liječnik, a vijest o smrti objavio je legendarni vođa stranke Marco Panella na radijskoj postaji svoga pokreta.
"Piergiorgio Welby je noćas umro. Zahvalni smo mu za sve što je ostavio i za sve što će predstavljati, za nas muškarce i žene koji volimo život, slobodu, odgovornost, izvor snage, ljubavi i nade", kazao je vidno dirnuti Panella .
Stranka je ranije izrazila spremnost pokazati "građansku neposlušnost" isključenjem uređaja za umjetno disanje pomoću kojeg je Welby bio održavan na životu od 1997., ako talijansko pravosuđe odbaci pacijentov zahtjev za eutanazijom.
Sud je u subotu odbacio zahtjev pacijenta i ocijenio da postoji zakonska nedorečenost te je prebacio odluku na političare.
Welbyjevi branitelji su odbili upuštati se u pravnu bitku o eutanaziji, koja se u Italiji kažnjava kao ubojstvo i zato su svoje argumente temeljili na pravu odbijanja lijekova, što talijanski ustav priznaje.
Piergiorgio Welby se u Italiji proslavio otvorenim pismom predsjedniku Giorgiu Napolitanu u kojem je tražio pravo na smrt, a koje duboko dirnulo cijelo zemlju.
"Volim život, Predsjedniče. Nisam ni melankoličan, ni manijakalno-depresivan, užasavam se umrijeti, ali nažalost to što mi je preostalo nije život, to je samo tvrdoglavo i nerazumno inzistiranje da se biološke funkcije održe aktivnima", napisao je.
Rođen 26. prosinca 1945., u Rimu od oca škotskog porijekla, bivši profesionalni nogometaš za momčad AS Roma imao je samo 18 godina kada su mu liječnici dijagnosticirali bolest mišićne distrofije i predskazali da neće poživjeti dulje od dvadesetak godina, napisao je on u svojoj knjizi Lasciatemi morire (Pustite me da umrem).
Napustio je studij i priključio se pokretu '68, putovao Europom i nije umro, no bolest se pogoršavala.
Godinama je živio s Minom, nastavnicom matematike koja mu je pomagala u svakodnevnom životu i njegovoj borbi u pravu na smrt.
Poživio je do 60 godina upravo zahvaljujući Mini koja nije poštivala njihov sporazum te je 1997. pristala da se njezinu suprug obavi traheotomija i da ga se priključi na aparat za umjetno disanje.
|
