|
Gajski protiv sulude farmacije |
|
 |
| Dr. Lidija Gajski | |
I dr. Lidija Gajski će pri nepodnošljivoj glavobolji posegnuti za tabletama, no raširena praksa 'liječenja' zdravih nizom preventivnih lijekova potaknula ju je da napiše knjigu. |
|
S autoricom znanstvenog štiva Lijekovi ili priča o obmani, koja raskrinkava marketinške obmane farmaceutske industrije i rasvjetljuje situaciju u kojoj zdravi ljudi piju hrpe lijekova, našla sam se ispred ljekarne.
Na pitanje što je doktoricu medicine, specijalisticu za unutarnje bolesti, potaknulo da se upusti u mogući sukob s farmaceutskom mašinerijom navela je 'zdravu reakciju koju bi trebao imati svaki senzibilizirani liječnik i situaciju koja je dovedena do apsurda sa smjernicama koje propisuju lijekove za stanja koja su prije 15-tak godina smatrana normalnima.'
Što je to otkrila istražujući podatke o kliničkim istraživanjima i učinkovitosti uvijek novih i preskupih lijekova te mašineriji koja zarađuje bolje od banaka objasnila je u razgovoru:
Da farmaceutska industrija ne ulaže u istraživanje i liječenje tropskih bolesti jer su unatoč velikoj smrtnosti poput malarije jednako neprofitabilne manje je više poznato no vi tvrdite da one ne samo da ne liječe postojeće bolesti nego izmišljaju bolest tamo gdje ih nema?
Farmaceutske kompanije, kao i sva druga komercijalna poduzeća, u svojoj se praksi rukovode zaradom. Stoga ne proizvode neprofitabilne lijekove, premda bi oni mogli spasiti milijune života u Trećem svijetu, već one skupe i naplative, makar bili beskorisni.
Prije pedesetak godina farmaceutska je industrija bila realno dimenzionirana i mogla je istovremeno liječiti bolesti i zarađivati. U međuvremenu je na plodnom tlu medicine i zdravstva gdje joj nitko nije postavio granice, narasla do takvih razmjera da je „potrošila“ stvarno bolesne ljudi. Na sadašnjem stupnju ekspanzije, daljnji rast profita zahtijeva održavanje postojećih i stvaranje novih bolesti. Liječenje ljudi je tako za industriju lijekova postalo u stvari „nemoguće poslanje“.
Tvrdite da su klinički pokusi kvaziznanstveni i osmišljeni za zdrave ljude kojima treba utrpati još jedan nepotreban lijek.
Jesu li ipak donijeli neko dobro?
Klinički pokus značio je napredak u medicini jer je svojom rigoroznom metodologijom doveo do novih spoznaja koje su se u nekim slučajevima pokazale različitim od dotadašnjih uvjerenja.
Međutim, u zadnjih petnaestak godina prešao je u ruke medicinske industrije koja ga zloupotrebljava za korporacijske potrebe. Dokazano je da u istraživanju plaćenom od farmaceutske industrije lijek ima 4-5 puta veću šansu da se prikaže djelotvornim, sigurnim i isplativim, nego kad je isto istraživanje plaćeno iz drugih izvora. U takvim se istraživanjima preparati skromnog ili nejasnog učinka pretvaraju u vrlo djelotvorne i korisne lijekove i takva se informacija prenosi liječnicima i bolesnicima.
Spomenuli ste da su se vrijednosti koje omeđuju zdrave od bolesnih za masnoće u krvi, tlak ili šećer smanjile kako bi utjerali strah u kosti zdravima kojima zapravo ne treba lijeka. Možete li navesti neke primjere? (primjer starih i novih.)
| Zašto su lijekovi skupi? | | Prije svega zbog marketinga, promidžba je skupa. Lako je prodati lijek koji je djelotvoran ali za umjetne potrebe trebate dobar marketing. Inovativnosti tu ionako nema, pa u zadnjih 30-40 godina nemamo bitnih iskoraka u medicini poput inzulina ili penicilina. | U zadnjih petnaestak godina normala za tlak spuštena je s 160/95 mm Hg na 140/90, a za srčane, bubrežne bolesnike i dijabetičare i niže – čak do 125/75. Normalna, odn. ciljna vrijednost kolesterola spuštena je sa 6,5 mmol/l na 5, a za bolesnike i niže, čak do 3,5 mmol/l. Slično, u nešto manjoj mjeri, desilo se i sa šećerom u krvi. Na taj način velike populacije ljudi pretvorene su u smislu srčanožilnih bolesti u 'rizične', te proglašene podložnima preventivnoj farmakoterapiji. U nekim zemljama zapadne Europe čak 70-80% ljudi iznad 65 godina ima indikaciju za barem jedan preventivni kardiovaskularni preparat.
Aspirin je primjerice stekao kultni status kao odlično sredstvo u prevenciji krvožilnih bolesti. Zasluženo?
Korist (razmjerno skromnu) od aspirina u sprječavanju pogoršanja ili novih epizoda bolesti imale bi osobe sa srčanom bolešću i one sa smetnjama moždane cirkulacije, npr. nakon moždane kapi. U zdravih ljudi uzimanje aspirina se ne isplati, tim više što on može izazvati ozbiljne nuspojave (krvarenje).
Kažete da kolesterol nije rizični faktor kod žena. Do koje mjere?
Od kolesterola u žena neopravdano je stvoren zdravstveni problem. Lijekovi za snižavanje kolesterola, kao i dijeta s manje masnoća, u žena nisu pokazali klinički učinak. Drugim riječima, navedene intervencije nemaju efekta na duljinu života i pobol u žena, kao i u većine muškaraca.
Nedavno smo imali paniku povezanu s kontraceptivnim tabletama Yasmin – žene sad uzimaju jednako loše ili gore tablete. Zanima me vaše stajalište o kontraceptivnim tabletama i hormonalnoj terapiji.
Kontraceptivne tablete imaju svoje dobro poznate nuspojave, no ne bih ulazila u komentiranje pojedinih preparata. Kad je riječ o hormonskom nadomjesnom liječenju, ono je djelotvorno kao simptomatska terapija u žena koje imaju značajne klimakterične smetnje. Povoljan zaštitni učinak pri dugoročnom uzimanju estrogena koji je zabilježen na nekim tjelesnim sustavima, bio je poništen štetom na drugima, tako da neto koristi od tih preparata u tom smislu nema.
Neki liječnici navode kapi za nos ili oči te dražeje za upaljeno grlo kao nepotrebne i opasne lijekove. Po vašem mišljenju najnepotrebniji lijekovi su?
| Protiv svih lijekova? | | Naravno kad se nalazimo na terenu bolesti i tegoba, a ne prevencije, tu nema puno spora, ovdje su lijekovi korisni i potrebni. Sigurna sam da nitko tko pročita moju knjigu neće odustati od svih lijekova. | Kad je riječ o pripravcima koji bolesnicima olakšavaju neku tegobu, nema puno spora. Tu bolesnik sam procjenjuje koristi mu lijek ili ne, pa ga onda uzima ili ne uzima. Problem nastaje na „terenu“ prevencije, gdje imamo posla s ljudima bez subjektivnih smetnji, primjerice onima s povišenim kolesterolom, blaže povišenim tlakom ili šećerom. Tu niti laik, niti liječnik na temelju svoga iskustva i zdravog razuma nisu u stanju procijeniti kliničku djelotvornost lijekova (produženje života, smanjivanje šanse za bolest). Tu ovisimo o velikim bazama podataka, o statistici, dakle o medicinskoj znanosti, a ona je, kao što sam već spomenula, u značajnom dijelu nevjerodostojna i koristi se za interese medicinske industrije. Na tom području imamo najviše nepotrebnih farmaceutskih pripravaka.
Naravno kad se nalazimo na terenu bolesti i tegoba, a ne prevencije, tu nema puno spora, ovdje su lijekovi korisni i potrebni.
Što bi preporučili osobi kojoj je liječnik propisao tablete za visoki tlak ali je pod utjecajem vaše knjige ili novinskih napisa o njoj odustala od svih lijekova i prihvatila se narodnih pripravaka ili alternative?
Sigurna sam da nitko tko pročita moju knjigu neće odustati od svih lijekova. Knjiga nije zamišljena kao terapijski priručnik za bolesnike. Cilj knjige je pružiti ljudima uvid u ono što se događa sa suvremenom medicinom na fenomenološkoj razini i potaknuti ih na razmišljanje, a nadam se i na neke akcije, primjerice formuliranje određenih zahtjeva prema medicinskoj struci i državi, kako bismo unaprijedili zdravstveni sustav i skrb za bolesnike.
Dakle vi niste apriori protiv svih lijekova?
Nipošto, to bi bilo neozbiljno.
U kojoj mjeri industrija drži u vlasti istraživanja i liječničku praksu?
Zadnjih dvadesetak godina medicinska industrija ovladala je značajnim dijelom medicinske znanosti, edukacije, prakse i politike. Ona je danas moćan čimbenik zdravstvenog sustava, koji uređuje i njime upravlja na način da ga podređuje svojem interesu – stvaranju profita. U tako postavljenom sustavu bolesnik, dakle onaj zbog kojeg čitav sustav i postoji, postaje sve manje bitan, i sve češće je sveden na puko sredstvo za zarađivanje novca.
Imate li potporu barem nekih kolega?
Knjiga je izašla nedavno; u medijima se pojavila prije oko mjesec dana (premda je dosta liječnika i prije znalo da radim na knjizi). S komentarima (pozitivnim) do sada mi se u fazi dok je knjiga bila tek rukopis javilo pet-šest kolega.
Što bi rekli o udrugama pacijenata? U prethodnim intervjuima i u svojoj knjizi ih niste hvalili.
Udruge pacijenata nerijetko su u funkciji proizvođača medicinskih proizvoda. Oni ne samo da ih financijski podupiru, već ih često i osnivaju kako bi uz njihovu pomoć promicali bolesti i liječenje, te vršili pritisak na osiguravatelje i državu u smjeru povećanja dostupnosti svojih proizvoda. Primjerice, udruge lobiraju za uvrštavanje lijeka na osnovnu listu zdravstvenog osiguranja; riječ je uvijek o novim, skupim preparatima. U takvom sustavu oni koji boluju od 'neprofitabilnih' bolesti i koji nemaju podršku industrije, ostaju zakinuti.
Kao pozitivan primjer udruge treba istaknuti Hrvatsku udrugu za prava pacijenata. Ona odbija financijsku potporu industrijskog porijekla i bori se za sustavna poboljšanja zdravstvene službe, konkretno za uspostavljanje neovisne institucije zastupnika prava pacijenata.
Naveli ste i primjer osteoporoze kao izmišljene bolesti - kakvu bi terapiju vi odredili?
| Koliko trošimo na lijekove? | | Udio lijekova u zdravstvenoj potrošnji razvijenih zemalja iznosi 8-15%, a u ekonomski slabijim zemljama i više. Hrvatska troši za lijekove oko petinu svog zdravstvenog proračuna. | Osteoporoza je entitet klinički relevantan za razmjerno mali broj ljudi, i u toj skupini lijekovi su pokazali skroman efekt. Uvođenje lijekova za osteoporozu ženama sa denzitometrijski utvrđenom smanjenom gustoćom kostiju, što se danas rutinski radi, u velikom je dijelu nepotrebno i beskorisno. Naime, dijagnoza se postavlja usporedbom mineralne gustoće kostiju s onom žene između 20 i 30 godina. Na taj način žene u pedesetoj imaju značajnu šansu za osteopeniju (granična kategorija), a one u sedamdesetoj za osteoporozu. Gubitak koštane mase fiziološki je proces i dio starenja. Čvrstoća kostiju vjerojatno se najbolje održava tjelesnom aktivnošću, raznolikom prehranom, boravkom na suncu i nepušenjem.
Trebamo li se onda pomiriti sa starenjem?
Ako govorimo o osteoporozi ona je opasna tek kod žena s izrazito slabim kostima koji su rijetki u populaciji. Prije 25 godina ona se nije smatrala bolešću koja je opasna za širu populaciju, no od 1994. smo dobili definiciju i nove terapije. Lijekovi i razni pripravci poput kalcija su osim toga upitne učinkovitosti.
Prema jednom njemačkoj tvrtki za zdravstveno osiguranje iz 1995., broj lijekova koji se diljem Njemačke prodaju ili prepišu toliko je velik da bi svaki muškarac, žena i dijete mogli dnevno popiti 1 250 tableta. Imate li informacije o broju izdanih ili bačenih lijekova u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj je 2007. izdano 9,14 recepata za lijekove po svakom osiguraniku HZZO-a. Tome treba pribrojiti lijekove koji se kupuju bez recepta. Dio tih preparata zasigurno nije upotrebljen, što možda i nije loše sa stanovišta zdravlja ljudi, ali sa financijskog stanovišta svakako jest.
 |
| Dr. Lidija Gajski |
Kod nas su banke došle na zao glas kao glavne korporativne krvopije. Vi navodite da su u SAD-u farmaceutske kompanije jače i od banaka. A i beskrupuloznije jer taje negativne posljedice mnogih svojih lijekova i crpe državne zdravstvene fondove uzimajući od ulaganja u potrebnije svrhe. Koji postotak zdravstvenog budžeta otpada na plaćanje lijekova?
| Kad se potkupe edukatori: | | Više od dvije trećine ispitivanja lijekova financira farmaceutska industrija. Ona su dakako pristrana, nevjerodostojna i proizvode rezultate po volji sponzora. Nažalost ugledni liječnici, dakle naši edukatori kojima liječnici vjeruju postali su dio farmaceutsog kompleksa. | Udio lijekova u zdravstvenoj potrošnji razvijenih zemalja iznosi 8-15%, a u ekonomski slabijim zemljama i više. Hrvatska troši za lijekove oko petinu svog zdravstvenog proračuna.
Zbog agresivnih i koruptivnih metoda mnogi danas optužuju farmaceutsku industriju kao „nemoralnu interesnu grupu“; najvećim kompanijama nadjenut je kolektivni ironični naziv „Big Pharma“ koji je postao sinonim za pohlepu i beskrupuloznost. Ovakvi stavovi imaju svoje opravdanje. Industrija lijekova uzrok je i pokretač niza negativnih i nepoželjnih pojava i njezine neprihvatljive postupke svakako treba problematizirati. Međutim, optuživati je kao glavnog i jedinog krivca za ono što se događa s medicinom i zdravstvom pogrešno je i neproduktivno. Farmakoindustrija ne bi mogla funkcionirati bez svojih pomagača u politici, medicinskoj znanosti i edukaciji. A ovdje govorimo o državnim službenicima plaćenim javnim novcem, čija je društvena odgovornost puno veća i različita od one privatnih poduzeća.
Zašto su lijekovi skupi, zbog pohlepe ili su istraživanja tako skupa?
Prije svega zbog marketinga, promidžba je skupa. Lako je prodati lijek koji je djelotvoran ali za umjetne potrebe trebate dobar marketing.
Inovativnosti tu ionako nema, pa u zadnjih 30-40 godina nemamo bitnih iskoraka u medicini poput recimo inzulina ili penicilina. Više istraživanja imamo u državnim institutima, a ako oni nešto otrkiju industrija odmah uskače, kupuje licencu i isfinancira kliničke pokuse. Zato nemamo odgovore na pitanja o uzrocima bolesti, to se u farmaceutskoj industriji i ne istražuje. Oni samo uspoređuju djelovanje sličnih lijekova i bore se za svoj dio tržišta.
Osim toga tu je fenomen ogromnog uzorka. O čemu se radi? Klinička ispitivanja uključuju desetke tisuća osoba, a to je skupo. Zašto toliko veliki uzorak? Ako je lijek djelotvoran pokazao bi se i na manjem uzorku no ako je korist minimalna i trebate zadovoljiti statističke pokazatelje djelotvornosti tj. navući lažnu učinkovitost trebate ogroman uzorak.
Manipulirajući statistikom kompanije nude čudotvorne lijekove koji primjerice smanjuju šansu bolesti za 30 posto, a zapravo se radi o pomaku šanse s 0,8 na 0,5. Vidite radi se o gotovo zanemarivoj koristi.
Ako to znači poboljšanje ili spas za samo jednog pacijenta onda se ipak isplati, ipak se tu radi o ljudskom životu, a ni jedan nije bezvrijedan?
Da, ali na račun takvog lijeka i jednog mogućeg slučaja država je zakinula 10 drugih. Meni dolazi pacijentica sa sumnjom na tumor jajnika koju ne mogu poslati odmah na pretragu jer zdravstvo troši na lijekove, a ne na bitnije stvari. Ona je zapravo kolateralna žrtva bespotrebnih lijekova.
U zadnje se vrijeme kritički piše i o homeopatskim lijekovima od kojih su neki izazvali gubitak njuha, dok drugi nemaju nikakve dokazane koristi. Je li i homeopatija dio farmaceutskog klana o kojem govorite?
Ne bih se upuštala u analizu pojedinih alternativnih metoda liječenja, jer o tome premalo znam. Riječ je o velikom i složenom području u kojem svakako ima objektivno djelotvornih i korisnih postupaka, ima i onih s učinkom placeba, što je isto korisno i prihvatljivo, no značajan dio onoga što nam se u tom području nudi sasvim sigurno predstavlja obično opsjenarstvo i manipulaciju motiviranu koristoljubljem.
U knjizi kao jedno od rješenja navodite jačanje udruga potrošača i češći medijski kritički osvrt na faramceutsku ponudu. Koliko ste zadovoljni situacijom u svijetu, a koliko u RH?
Ljudi uočavaju slabosti suvremene medicine i raste svijest o njezinu zastranjenju. Na zapadu su sve brojniji njeni kritičari, kako u redovima znanstvenika i liječnika, tako i u redovima laika – novinara i javnosti. Osnivaju se udruge potrošača zdravstvenih usluga koje propituju medicinsku praksu, znanost i edukaciju, zahtijevaju promjene i osmišljavaju alternativne načine liječenja i alternativne zdravstvene sustave.
U nas je taj pokret tek u začecima. Sigurna sam da će u budućnosti jačati i nadam se da će moja knjiga u tom smislu poslužiti kao poticaj.
Smatarate li da će u budućnosti etički principi ipak pobijediti profit? I na čemu temeljite svoj optimizam/pesimizam?
Mi se sada, kako kaže profesor Ante Čović sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, nalazimo na prijelomu civilizacija. U razdoblju smo kada negativni fenomeni našeg doba postaju prepoznatljivi, te nastupa vrijeme njihova preispitivanja i kritike. Iz te kritike rađaju se ideje koje utiru put novoj epohi, epohi koju će obilježavati drugačiji duh i novi sustav vrijednosti. Svi smo pozvani da se uključimo u izgradnju te nove epohe, koja će, kad je riječ o medicini, sa strane liječnika biti obilježena zauzimanjem za efikasnu i jeftinu zdravstvenu zaštitu, a sa strane bolesnika manjim očekivanjima i napuštanjem uvjerenja da je korištenje zdravstvenog sustava najbolji način vođenja brige o vlastitu zdravlju. Dolazi vrijeme izgradnje novog mentaliteta i nove medicinske kulture.
Vi ste dakle ipak optimist?
Da, jer stvari sad opasno idu prema apsurdu, ljudi si spontanu smanjuju doze jer je količina propisanih lijekova van pameti. Naravno korporacije same od sebe neće stati, trebamo još pasti prema dnu da se stvori kritička masa koja će reagirati, posebno među liječnicima.
| O autorici: | | Lidija Gajski diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1985., a specijalizaciju iz interne medicine završila je 1994. godine. Od tada radi kao specijalist za unutarnje bolesti, najprije u bolnici, a potom u domu zdravlja u Zagrebu. Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u području bioetike. Objavila je više članaka i prikaza o bioetičkim temama. Član je Hrvatskoga bioetičkog društva, u kojem obnaša dužnost tajnice od 2004. godine. |
|
|
| T.T. |
| 26.06.2009. |
|
|
|
|
| |
|
|
|
 |
svinjska gripa |
 |
|
|
|
|
 |
kolumna |
 |
|
|
 |
vježbe za vas |
 |
|
|
 |
mojdoktor |
 |
|
|
 |
zdravljak |
 |
|
|
|
prva pomoć |
|
|
|
|
BMP od subote do utorka
Pitajte bez uputnice!
Sve što rana treba je…Tyrosur
Prepoznajte svoj smjer
Rajčica u tableti protiv visokog kolesterola?
Što nam govore nokti?
Pomozite Nadi
Online servisi