Mars je svijet hladnih pustinja, bez očitih znakova života. No znanstvenici su potvrdili da u Marsovoj atmosferi ima 'značajnih količina' metana, što znači da je biološki ili geološki aktivan. Video.
Sve izgleda kao da je Mars hladan i suh milijardama godina, s vrlo "tankom" atmosferom i vodom koja na površini brzo ishlapi uslijed Sunčevog ultraljubičastog zračenja.
Iako situacija ne zvuči primamljivo, istraživači su otkrili da postoji nada i za Crveni planet. Prva definitivna detekcija metana u Marsovoj atmosferi govori da je Mars još uvijek "živ", bilo u biološkom, bilo u geološkom smislu.
"Metan u Marsovoj atmosferi bude brzo uništen na različite načine, zato naše otkriće značajnih količina metana na sjevernoj hemisferi Marsa 2003. godine ukazuje da postoje neki procesi koji oslobađaju plin", rekao je voditelj istraživanja Michael Mumma iz NASA-inog Centra za svemirske letove.
"Tijekom ljeta metan se oslobađa u količinama koje se mogu usporediti s masivnim curenjem ugljikovodika u Coal Oil Pointu, u kalifornijskoj Santa Barbari", rekao je.
Metan – četiri atoma vodika i jedan atom ugljika – glavni je sastojak prirodnog plina na Zemlji. Astrobiolozima je zanimljiv zbog toga što veliki dio Zemljinog metana proizvode živi organizmi pri probavi hrane.
No život nije uvjet za proizvodnju plina. Drugi, čisto geološki procesi, poput oksidacije željeza, također oslobađaju metan.
"Još uvijek nemamo dovoljno informacija da bismo rekli biologija ili geologija – ili obje – proizvode metan na Marsu", kaže Mumma.
"No to nam govori da je planet još uvijek živ, barem u geološkom smislu. Kao da nas Mars izaziva, govoreći: 'Hej, pa otkrijte što to znači'."
Ako mikroskopski Marsijanski život proizvodi metan, on se najvjerojatnije zadržava ispod površine, gdje je još uvijek dovoljno toplo za postojanje tekuće vode.
Tekuća voda je, uz izvore energije i zalihe ugljika, uvjet za sve poznate oblike života.
"Na Zemlji ima mikroorganizama koji žive 2 do 3 kilometara ispod bazena Witwatersrand u Južnoj Africi, gdje prirodna radioaktivnost razbija molekule vode u molekule vodika (H2) i kisika (O). Ti organizmi koriste vodik za energiju. Moguće postoje slični organizmi koji milijardama godina preživljavaju ispod sloja permafrosta na Marsu, gdje ima tekuće vode, zračenje osigurava energiju, a ugljični dioksid ugljik", kaže Mumma.
"Plinovi, poput metana, akumulirani u takvim podzemnim zonama, mogu se oslobađati u atmosferu ako se pore ili procjepi otvaraju tijekom toplih godišnjih doba, povezujući podzemlje s kraterima i kanjonima", rekao je.
"Mikrobi koji proizvode metan iz vodika i ugljičnog dioksida su među najranijim oblicima života na Zemlji", kaže Carl Pilcher, direktor NASA-inog Astrobiološkog instituta, koji je također sudjelovao u istraživanju.
"Ako je život ikada postojao na Marsu, razumno je misliti da je metabolizam bio uključen u proizvodnju metana iz ugljičnog dioksida iz Marsove atmosfere", dodao je.
No možda su metan na Marsu stvorili trenutni ili prastari geološki procesi.
Na Zemlji pretvaranje željeznog oksida (hrđe) u serpentinsku skupinu minerala stvara metan, a na Marsu bi se taj proces mogao odvijati pomoću vode, ugljičnog dioksida i unutrašnje topline planeta.
Sljedeća mogućnost je vulkanizam: iako trenutno ne postoje aktivni vulkani na Marsu, sada bi se mogao oslobađati drevni metan zarobljen u ledenim 'kavezima', zvanima kaltarati.
Znanstvenici su otkrili metan u Marsovoj atmosferi pažljivim višegodišnjim promatranjem planeta tijekom svih godišnjih doba pomoću spektrometara kojima su opremljeni teleskopi na Mauna Keai, na Havajima.
"Uočili smo i mapirali višestruke izboje metana, a u jednom je oslobođeno čak oko 19.000 metričkih tona plina", kaže Geronimo Villanueva s Američkog katoličkog sveučilišta u Washingtonu.
Villanueva je smješten u NASA-inom Goddardu i s Mummaom je suautor članka objavljenog u Science Expressu.
"Plin se oslobađao tijekom toplih razdoblja – proljeća i ljeta – vjerojatno zbog toga jer je ispario permafrost, koji blokira pukotine i procjepe. Zanimljivo je da su neki izboji sadržavali i vodenu paru, a neki nisu", dodao je.
Znanstvenici kažu da su izboji uočeni iznad područja koja pokazuju dokaze drevnog podzemnog leda ili tekuće vode.
Izboji su se primjerice pojavljivali širom sjeverne hemisfere, na području promjera od oko 1200 kilometara.
Točno podrijetlo Marsovog metana otkrit će buduće misije, poput NASA-inog Znanstvenog laboratorija Mars (Mars Science Laboratory).
Jedan od načina otkrivanja je li život izvor plina je mjerenje količina izotopa. Izotopi su teže verzije elemenata: primjerice deuterij je teža verzija vodika.
U molekulama koje sadrže vodik, kao što su voda ili metan, rijetki deuterij povremeno zamijeni atom vodika.
S obzirom da život preferira lakše izotope, ako metan ima manje deuterija od vode koja se oslobađa s njim u Marsovu atmosferu, može biti znak da živa bića proizvode matan.
I bez obzira što će otkriti buduća otkrića – biologija ili geologija – jedno je već sada vrlo izvjesno: Mars uopće nije mrtav.
Online servisi