NASA je prema Mjesecu lansirala dvije letjelice koje će načiniti nove, detaljne karte Mjesečeve površine i tragati za vodom. No spektakl je ostao za kraj, kada će se jedna zabiti u tlo.
Četvrtak, 18. lipnja u 23:32 po našem vremenu američka svemirska agencija raketom Atlas-V s Kennedyjeva svemirskog centra na Floridi lansirala je dvije letjelice prema Mjesecu.
Izuzmemo li program Lunar Prospector (1998.-1999.), LRO i LCROSS prve su američke letjelice koje će istraživati Mjesec 36 godina nakon programa Apollo. Amerika se vraća kući – na Mjesec.
LCROSS (Lunar Crater Observation and Sensing Satellite) i LRO (Lunar Reconnaissance Orbiter) imaju zadaću da načine novu, iznimno detaljnu kartu Mjesečeve površine, istražuju Mjesečeve karakteristike, no potraga za vodom na Mjesecu postavljena je kao glavni zadatak.
Eventualno postojanje vode na Mjesecu, te mogućnost da se ona koristi za potrebe ljudskih kolonija koje će se jednog dana tamo izgraditi uvelike bi olakšale tehnološke pretpostavke gradnje baze i resursa koji su potrebni za boravak i rad čovjeka na Mjesecu.
Specijalnom raketom-projektilom nazvanom Centaur gađat će se izabrana oblast na Mjesecu i pri tomu izbaciti u vis oko 500 tona materijala, koji će se pomno analizirati.
LRO će godinu dana kružiti oko Mjeseca u polarnoj orbiti na visini od samo 50 km iznad površine, a trebat će joj samo dva sata za jedan krug oko našeg prirodnog satelita. Nikad do sada nijedna letjelica nije imala tako nisku putanju iznad bilo kojeg nebeskog tijela.
Letjelicama su trebala četiri dana da prevale udaljenost od 384.000 km do Mjeseca i većina sustava već radi.
LRO je "glavna" letjelica, opremljena je kamerom koja bi trebala snimiti detalje veličine samo 50 cm na površini ledenog svijeta u našem susjedstvu.
Računalni model trenutka lansiranja Centaura u 'kamikaza' misiju prema Mjesečevoj površini s LCROSS-a Izvor: NASA
Uskoro ćemo po prvi put u povijesti imati snimke površine na kojima se uočavaju napuštene letjelice iz programa Apollo tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Kada one pristignu jedna velika senzacionalistička bajka o tome kako ljudi možda nikada nisu bili na Mjesecu izgubit će bitku sa znanstvenim i tehnološkim činjenicama.
Osim ovakvog edukacijskog aranžmana, slike visoke rezolucije poslužit će i za odabir područja pogodnih za slijetanje ljudske misije negdje iza 2020. godine.
LCROSS ima zadatak projektil Centaur dovesti na pogodnu poziciju za raketiranje Mjesečeve površine. Kada se Centaur odvoji i krene prema površini, LCROSS će ga pratiti uz četiri minute odmaka.
Tako će LCROSS proletjeti kroz materijal izbačen udarom Centaura o Mjesec i analizirati ga. Inženjeri su osigurali i kameru na LCROSS-u koja će sve to snimati, a sama snimka bit će uživo distribuirana preko interneta!
Naposljetku i sam LCROSS će udariti u Mjesec nedaleko od novog kratera koji će stvoriti Centaur.
Počesto se u člancima o istraživanjima Mjeseca pomoću robotičkih letjelica spominju Mjesečevi polovi i polarne orbite.
I to stoga što na tim područjima vladaju najujednačeniji uvjeti, temperature, osvijetljenosti... a što je poprilična razlika od ranije potenciranih ekvatorskih predjela.
Dan i noć na Mjesecu traju po 15 dana. Mjesečeve kolonije budućnosti najvjerojatnije će biti smještene upravo na polovima.
"Samoubilačka" misija planira se negdje početkom listopada. Udar u Mjesec astronomi amateri moći će vidjeti i u svojim teleskopima kao bljesak na njegovoj površini.
Američke građane ova misija košta oko 600 milijuna dolara.
Online servisi