Jedna jedina megakolonija mrava kolonizirala je veliki dio svijeta, tvrde znanstvenici.
Kako piše BBC, argentinski mravi koji žive u velikom broju diljem Europe, SAD-a i Japana pripadaju međusobno povezanoj koloniji i odbijaju se boriti jedni protiv drugih.
Ova kolonija mogla bi biti najveća ikad zabilježena kod jedne vrste insekata, i kao takva mogla bi konkurirati ljudima u dominaciji svijetom.
Što je najbolje, ljudi nesvjesno pomažu koloniji da se održi na okupu.
Zemlja porijekla argentinskih mrava (Linepithema humile) je Južna Amerika, no ljudi su ih nenamjerno prenijeli na sve kontinente, osim na Antarktik.
Ova vrsta poznata je po formiranju velikih kolonija, ali i po tome što napada autohtone životinje i usjeve.
Pretpostavlja se da se jedna kolonija argentinskih mrava u Europi proteže na području od 6000 km duž mediteranske obale, dok se kolonija istih u SAD-u, poznata pod imenom Californian large, proteže duž kalifornijske obale, na području od 900 km.
Treća velika kolonija nalazi se na zapadnoj obali Japana.
Nevjerojatna brojnost ovih mrava može se usporediti samo s ljudskim društvom.
Iako su mravi izrazito teritorijalni, oni koji žive u različitim superkolonijama tolerantni su jedni prema drugima iako žive udaljeni desecima tisuća kilometara.
Vjerovalo se da je svaka superkolonija dosta posebna, no novije spoznaje navele su znanstvenike da posumnjaju da milijarde argentinskih mrava diljem svijeta zapravo pripadaju jednoj megakoloniji.
Tim znanstvenika u Japanu i Španjolskoj, koji je vodila Eiriki Sunamura sa Sveučilišta u Tokiju, otkrio je da argentinski mravi koji žive u Japanu, Europi i Kaliforniji imaju nevjerojatno sličan kemijski profil ugljikovodika u svojim kutikulama.
No daljnja istraživanja pokazala su pravi razmjer 'mravljih' globalnih ambicija. Nakon što su izmiješali mrave iz velikih svjetskih kolonija i par manjih, mravi, unatoč velikoj udaljenosti među njima, nisu se ponašali neprijateljski jedni prema drugima, što nije tipično ponašanje.
Mravi su se trljali jedni o druge ne bi li privukli njihovu pažnju, no niti jedan nije postao agresivan niti je izbjegavao kontakt.
Jedinio zadovoljavajuće objašnjenje je da su ovi mravi zapravo obitelj i da su genetski povezani, te da se pri susretu prepoznaju po kemijskom sastavu svojih kutikula.
|
Online servisi